Izvor: SEEbiz.eu, 17.Jan.2017, 20:52 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sve dublja hrvatska dužnička rupa
KOLUMNA - Prekjučer smo proslavili 25 godina od priznavanja Hrvatske. Sve ove godine prisutnosti i ''priznatosti'' političari su obećavali da će od Hrvatske stvoriti ''malu Švicarsku''.
Godine prolaze, sve dalje smo od ratnih vremena, a jedino što raste u nas su nova zaduživanja. Nedavni podatak da bi se ministar financija Zdravko Marić mogao u ovoj godini zadužiti i preko 43 milijarde kuna sledila je krv u žilama svakom iole racionalnom građaninu RH. Kad pogledaš >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << stavke zbog kojih bi se trebali zadužiti onda ti je odmah jasno zašto smo sve dublje u crnoj rupi.
Prije više od sedam godina upozoravali smo na samodopadno zaduživanje tadašnjeg ministra financija Šukera koji je govorio o uspješnim kreditima i plasmanu hrvatskih obveznica. Slično je govorila i Kukuriku vlada. Sad je došla goropadna 2017. i taj dužnički bal neinventivnih vlada stigao je do posljednjeg valcera. Valcer bi opet htjeli plesati nudeći okolo povoljne kamate na obveznice. No, ovaj puta za posljednji ples nudi se i Portugal s većom kamatom.
Likvidna je Europa, SAD je u investicijskom zamahu, a Hrvatska se ponaša kao dijete u slastičarni kojeg je mama poslala da plati već pojedene kolače, no dijete plati trećinu i naruči novu, još veću turu kolača jer je nezasitno i ovisno o slatkom. Navikli smo svoje gubitke rješavati novim dugovima. Ovo više nije presipanje iz šupljeg u prazno već demonstracija ovisničke krize. Možda nismo heroinski, ali smo ovisnici o kreditima. Ukoliko ne stigne posuđeni novac grčimo se u apstinencijskoj krizi, imamo tremor ruku, a svaka tvrdnja da će nam biti bolje djeluje poput delirija i deluzija.
Otkud Vladi toliko novca? Hrvatsko gospodarstvo jednostavno nije toliko razvijeno i nije konkurentno da bi namaklo minus koji je svakim novim proračunom sve veći. Plasmanom obveznica u domaćoj ponudi gdje su banke likvidne jer je slaba potražnja za kreditima zatvorit će se mogućnost bilo kakvog investicijskog vala u domaći realni sektor. Neki dan čitam o inovatorima koji bi mogli preokrenuti gospodarski tijek u zemlji; jedni proizvode i izvoze strojeve za ekološko zbrinjavanje i recikliranje otpada. Mogli bi u nas svesti otpad na 10%. To vladajuće ne zanima. Ne zanimaju ih ni osječki inovatori koji su po principu mehanike izmislili rješenja za smrzavanje vode u vanjskim slavinama te njihove slavine mogu raditi i na minus 100°C.
Niz je malih i srednjih gospodarstava u koje bi se dalo ulagati i stvarati jači realni sektor, no ovako je lakše. Rasipne vlade na ovim prostorima egzistiraju već više od stoljeća, ekonomskog oporavka nikada nije bilo, a domoljublje je vidljivo samo po ispucanom vatrometu na ''Trgu žrtava fontana''. Sve ostalo je privid i igrokaz za inertan narod kojem se više ni ne nudi kruha i igara, tek zakulisnih igara. U trenutku kad se razmišlja o prodaji četvrtine HEP-a ne treba biti previše pametan da se zaključi kako ni ova vlada nema namjeru štedjeti na sebi.
Ne, prvo je ''bog'' sebi stvorio bradu, a njihova brada je sve duža i bremenitija za naš trezor. Javni dug nam počiva na šampanjskoj obnevidjelosti gramzivih političara. Preksinoć smo ih vidjeli zanesene u govorništvu na pozornici KD Vatroslav Lisinski. Riječi su govorile jedno, a oči su bile pune nade da će vlada potrajati dovoljno dugo da se otplate krediti za nove vile, automobile, stanove. Vladajući, s figom u džepu, odradit će novim zaduživanjem glupost bivših ministara financija i vlada. I tako će se odgovornost prebaciti na novu dekadu 21. stoljeća u kojoj će rasti dug naše djece, a rasprodavati se hrvatska imovina sve u svrhu oplemenjivanja bankovnih računa vrlih političara.
Valjda logikom ''barem da netko ima'' primaju astronomske plaće dok im narod crkava za 2.500 kuna po blagajnama i kraj polica mnogobrojnih trgovačkih centara. Znamo prodavati, ne znamo stvarati. Dužnici s Markova trga lakonski su nas poveli dublje u provaliju. Izvući će nas neka korporacija, koncern, politička struja kojoj ćemo poslužiti kao radna snaga za odvoz glomaznog otpada s njihovih smetlišta.
Hrvatska nikada neće biti ''Mala Švicarska'' jer nije kadra služiti se niti švicarskim nožićem za rezanje javnog sektora, a kamoli učiniti prave rezove kojima bismo konačno udahnuli zrak dok nas guši omča straho-vlada.
.jpg)
