Izvor: B92, 27.Maj.2015, 10:29 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"I dalje se družim s vlanikom Ikee"
Dragan Tomić, koji je na čelu „Simpa“ bio punih 50 godina, ni u 78. godini života ne odustaje od biznisa. Dva meseca po odlasku sa čela „Simpa“, Tomić već pokreće privatni posao. Nova firma baviće se dizajniranjem i opremanjem enterijera, konsultantskim uslugama, privlačenjem investicija... U toku su pregovori o prvim poslovima opremanja u Crnoj Gori, Rusiji i Srbiji. S Tomićem smo razgovarali na dan kada je iz Ministarstva privrede stigla vest da bi „Simpo“ mogao da ode >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << u stečaj.
- Da li je „Simpo“ morao da deli sudbinu mnogih propalih firmi?
Sve velike fabrike u drvnoj industriji Jugoslavije, a bilo ih je mnogo, propale su. „Simpo“ je održao proizvodnju, sačuvao brend i uspeo da sačuva tržište Evrope. Ali zbog ogromnih gubitaka usled raspada Jugoslavije i embarga, opterećen velikim zaduživanjima pod nepovoljnim uslovima, ugrozio je poslovanje. Kriza je ugrozila i „Simpovo“ privređivanje, ali su programom s kraja 2012. godine, za koji nisu stvoreni uslovi za realizaciju, mogla da se izbegnu otpuštanja radnika i najavljeni stečaj.
- Zašto vam je traženo da odete iz „Simpa“?
Imali smo ozbiljne partnere iz Rusije i „Ikee“, ali je zaustavljanje proizvodnje zaustavilo i pregovore s njima. Uoči državnog preuzimanja „Simpa“ napravljena je atmosfera kojom se insistiralo da se ugasi moje radno mesto predsednika kompanije. Nisam želeo to da dočekam i saopštio sam da odlazim. Došlo je do sukoba dva koncepta razvoja „Simpa“. Moj koncept je bio: nema viška radnika i kapaciteta, ima manjka poslova. Drugim konceptom bilo je predviđeno smanjivanje broja radnika i poslovanja.
- Zašto radite i dalje? Neko bi rekao da ste radili i zaradili dovoljno?
Nisam realizovao sve programe koje imam u svojoj viziji. Želja mi je da i oni postanu stvarnost i deo „Industrijske doline“, koju gradim na potezu od makedonske granice do Grdeličke klisure. Želja mi je da okupim mlade profesionalace iz oblasti proizvodnje nameštaja, dizajna i enterijera. Pokušaću da sebe i te mlade ljude angažujem na poslovima iz oblasti drvne industrije, kao i na ostalim delatnostima koje sam razvijao - voda, tekstil, konditorski proizvodi, kućna hemija...
- Zašto „Simpo“ nije plaćao porez?
"Simpo“ je kao najveća firma u restrukturiranju, kao i mnoga druga preduzeća, Zakonom o privatizaciji bio oslobođen plaćanja određenih doprinosa. Razumljivo je da je kao firma sa oko 5.000 radnika imala najveće obaveze za doprinose i kao takva poslužila je za stvaranje afere koja je nanela velike štete u poslovanju i dovela firmu do zaustavljanja proizvodnje.
- Bili ste na čelu kompanije u doba Tita, Miloševića, DOS-a. Koliko je privredniku danas teže nego tada?
U Titovo vreme smo imali otvoreno svetsko tržište. U vreme embarga i raspada zemlje teškoće su bile velike, ali su očuvani proizvodni kapaciteti. Svetska kriza i njene posledice razlog su najvećih teškoća. Zbog toga su teške reforme koje naša vlada sprovodi nužne za sređivanje stanja u privredi. U vreme kada sam vodio privredu u Vladi, imali smo formirane koordinacione timove od po 15 najuspešnijih privrednika u svakoj grani. Redovno smo razgovarali o problemima i rešavali ih.
- Šta vam je bilo najvažnije za uspeh?
Uvek sam u prvi plan stavljao konkurentnost na svetskom tržištu, koja se postiže dobrim programima, kvalitetom i visokom produktivnošću, što je moguće ostvarivati sa stručnim kadrovima, dobrom organizacijom i motivacijom. S tim principima smo postigli to da su sa svih kontinenata stizale pohvale za „Simpove“ radnike koji su radili na finalizaciji proizvoda u Americi, Kanadi, Australiji...
Ovakvim principima uspešno sam čuvao ostvarene poslovne kontakte. S vlasnikom „Ikee“ Ingvarom Kampradom družim se više od 40 godina. On je od mene stariji 11 godina, ali to mu nije smetalo da dolazi u Vranje. Modeneze iz Italije je takođe poslovno aktivan u 92. godini.
- Šta savetujete mladim ljudima koji bi da se bave biznisom?
Prvo, da se stalno usavršavaju, da prate razvoj tehnologije. Da hrabro kreiraju i kvalitetno realizuju svoje ideje. Da dobro procene imaju li tržište i kome će prodavati robu ili usluge.