Hrvatska praznina na investicijskoj karti Kine

Izvor: SEEbiz.eu, 05.Maj.2016, 23:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Hrvatska praznina na investicijskoj karti Kine

KOMENTAR - Nedavno je kineski COSCO potpisao 368,5 milijuna eura vrijedan ugovor o preuzimanju 51 posto grčke luke Pirej. Nakon pet godina i dodatnih 350 milijuna eura ulaganja, COSCO će za 88 milijuna preuzeti još 16 posto. Sveukupna vrijednost ugovora je 1,5 milijardi eura, uključujući dodatne investicije, 410 milijuna eura prihoda te kamatama i dividendama.

Htjeli mi to ili ne, ovaj slučaj automatski navodi na usporedbu sa lukom Rijeka i razmišljanju o Hrvatskoj. Jer, >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << u nekoj drugoj realnosti gdje vladajući vješto balansiraju između nacionalnih interesa privlačenja stranih investicija i privatizacije, Reuters, BBC, CNN i druge velike medijske kuće danas bi sa velikom vjerojatnošću pisale o COSCO-vom ugovoru sa Republikom Hrvatskom.

U onim slučajevima kada su početni uvjeti jednaki ili vrlo slični, tuđi uspjeh može biti gorak, ali vrlo koristan povod za razmišljanje o vlastitim greškama i neuspjesima. Iako je Luka Rijeka je 2008-2009. imala kapacitet 250,000 TEU (mjera za kapacitet - kontejneri) a Pirej u istom razdoblju dva puta više – 500,000 TEU, Rijeka je bila iznimno ozbiljan kandidat zbog svog transportnog položaja.

Terminal u Pireju privatiziran je 2009. a terminal na Brajdici 2011. Prema opažanju Goranka Fižulića, jednog od doslovce dvoje-troje ljudi koji danas u Hrvatskoj obraćaju pažnju na Kinu, kineski je partner u šest godina povećao pretovar broja kontejnera za devet puta. Filipinski partner Luke Rijeka je tek 2015., nakon četiri godine upravljanja, dosegao veći broj pretovarenih kontejnera od rekordne 2008. kad je Brajdica još bila u stopostotnom državnom vlasništvu.

Pirej je sa 3,7 milijuna TEU-a 2014. postao osma najveća luka u Europi. COSCO je najavio dodatne investicije za povećanje kapaciteta do 6.3 milijuna TEU do 2020., što će pretvoriti Pirej u luku sa najvećim kapacitetom na cijelom Mediteranu. Fižulić dodaje da će se Pirej uza sve to dodatno osposobiti za prijem nove generacije velikih brodova koji prevoze 18.000 TEU-a. Sony, Huawei Technologies i Hewlett-Packard potpisali su ugovore za pomorsko-željeznički prijevoz s COSCO Pacificom za tržišta Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke.

Kineska agencija Xinhua navodi kako će razvojni plan COSCO dugoročno generirati oko 4 - 5.1 milijardi eura godišnjeg prometa te stvoriti 125 tisuća radnih mjesta.

U svrhu sipanja soli na ranu, predlažem da razmislimo o tome koliko je Hrvatska tu izgubila.

Ocjena potencijalnih gubitaka Hrvatske od kineske investicije u grčku luku Pirej umjesto luke Rijeka vrlo je složena stvar zbog toga što takve kalkulacije nije provodio niti jedan domaći institut, zavod ili fakultet. Takva studija ne postoji ni u MVEP-u, ni u Ministarstvu gospodarstva. Štoviše, slične analize nisu provodili ni strani analitičari. Nitko u hrvatskoj javnosti zapravo ne zna, koliko se tu izgubilo, a koliko se moglo dobiti.

Osim samih privatizacija i investicija, radi se o mnoštvu popratnih mogućnosti koje bi takva investicija stvorila. Tu su radna mjesta, poboljšanje cjelokupne investicijske privlačnosti Hrvatske, prihod od carina i transporta autocestama, ozdravljenje gospodarskih prilika Rijeke i cijele županije, obnavljanje postojećih i stvaranje novih željezničkih pravaca, turizam, poboljšanje kupovne moći lokalnog pučanstva, povezivanje sa drugim dijelovima Hrvatske – zaleđem i Dubrovačko-neretvanskom županijom. U takvim uvjetima puno lakše bi zaživio i ambiciozan projekt BEPO Ante Zloića i Brodarskog instituta. Živnula bi i proizvodnja. Bilo bi tu dosta prostora za projektantske kuće, dizajnere i različite intelektualne i uslužne djelatnosti. U konačnici, i sveučilišta bi se angažirala kroz različite studije te ekonomske i političke predmete posvećene Kini.

U arhivskim člancima naših medija iz 2010., piše kako su Kinezi za hrvatske projekte – luku Rijeka, terminal Ploče te željezničku infrastrukturu nudili čak 10 milijardi EUR. Naravno, odnos najavljivanih i faktički ostvarenih kineskih investicija u drugim zemljama Istočne i Jugoistočne Europe ipak je drugačiji. Uzimajući to u obzir, možemo pretpostaviti da bi konačan iznos za razvoj hrvatskih projekata bio negdje između 2-4 milijardi eura. U ponekim šturim recima novinskih članaka navodi se kako bi izgradnja, odnosno modernizacija željeznice od luke Rijeka do mađarske granice zahtijevala investiciju od 3 milijarde eura, a proširenje luke Rijeka od pola do jedne milijarde eura. To podupire navedenu pretpostavku. I to je prva neostvarena brojka.

COSCO je najavio oko 350 milijuna eura za obnovu infrastrukture luke Pirej. S obzirom na kapacitet i stanje luke Rijeka, za pretpostaviti je da bi i za Rijeku bila izdvojena proporcionalna i odgovarajuća investicija. Barem 100 milijuna eura, koji su također mogli biti uloženi u Hrvatsku.

Osim investicijskih i privatizacijskih prihoda tu je i dobit. Od preuzimanja dva terminala 2008. pa do 2014., prihodi Pireja porasli su za 26%. Trenutačno Pirej bilježi čistu dobit od 8 milijuna eura, te će u narednim godinama samo rasti. Opet, luka Rijeka mogla je potencijalno ostvariti slične pokazatelje, ne računajući sve ono što bi donijelo naredno desetljeće.

Teško je ocijeniti i prihode od transportnih ugovora sa različitim krupnim kompanijama, prijevoznicima, prihod od transporta do granica sa susjednim zemljama. Prema dostupnim podacima, prosječni udio teških vozila na relevantnim za primorsku hrvatsku autocestama A1 i A10 je oko 14-16 posto, što je dosta manje u odnosu na druge autoceste. Tako bi kineske investicije indirektno udahnule život u prometovanje obalom. No, uslijed revitalizacije luke Rijeka i terminala Ploče, količina teških vozila ne bi se samo povećala na primorskim dionicama, već i na dionicama koje vode prema Sloveniji i Mađarskoj. To bi sigurno pomoglo i HAC-u, koji posluje u minusu od 162 milijuna eura. Sasvim je vjerojatno da bi određene dionice mogle biti predmet koncesijskog razgovora sa kineskim partnerima.

Treba se osvrnuti i na rast turizma koji bi uslijedio zbog stvaranja opće privlačnosti Hrvatske za kineske turiste. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se krajem prošle godine pohvalila javnosti kako je 2014. Hrvatsku posjetilo 61 tisuća kineskih turista. Slavi li predsjednica sa razlogom? Predlažem usporedbu sa Mađarskom, koja je gotovo u potpunosti ostvarila sve kineske investicijske planove. Mađarsku je u istom razdoblju posjetilo 128 tisuća turista. Dakle 67 tisuća turista više, i to bez mora i tisuću otoka. Kinezi u malim europskim zemljama provode otprilike 4 noćenja i potroše oko 300-400 EUR dnevno (više u državama koje imaju razgranatu mrežu prodaje luksuznih proizvoda). Uz prosječnu cijenu noćenja od 80 eura, jednostavnom računicom dolazimo do zaključka da smo ostali zakinuti za 5,4 milijuna eura. I to je neostvareni prihod.

U konačnici, ova gruba analiza ne može pokriti i razne strateške gospodarske projekte sa dugoročnom isplativošću poput projektu kanala Dunav-Odra-Elba od Hamburga do Crnog Mora.

Zašto smo izgubili i propustili sve navedene mogućnosti? Krivi su vladajući političari. Samo oni, i nitko drugi. Kada je kineski predsjednik Hu Jintao 2009. posjetio Hrvatsku, tadašnji predsjednik Vlade Ivo Sanader nije ga želio primiti jer je imao nekog hitnog posla u Zadru. Nakon premišljanja, ipak je odlučio malo počastiti kineskog predsjednika svojom nazočnošću. Škrta zemlja čuva svog premijera.

Situacija se nije promijenila ni sa dolaskom socijaldemokrata. Bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović i ministar gospodarstva Vrdoljak voljeli su sa vremena na vrijeme popričati o kineskim mogućnostima, ali su, prema riječima očevidaca, savjetovali Kinezima da prvo nauče kako treba raditi u Europi i prijavljivati se na natječaje, i tek onda iznose svoje prijedloge i projekte.

Novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović požurila je posjetiti Kinu, no umjesto konkretnih rezultata, u medijima je osvanula idilična bukolika, u kojoj je predsjednica navela kako ju posebno veseli „jačanje je međuljudskih kontakata i bolje međusobno upoznavanje baštine, kulturnih i prirodnih znamenitosti naših dviju država“ te „iskorak Luke Ploče i tvrtke CNBM“.

I dok se naši vladajući raduju iskoracima koji traju već sedam godina, pogledajmo kakve su iskorake napravile zemlje u susjedstvu u svega 3-4 godine.

Izvoz Mađarske u Kinu je trenutačno 1,6 milijardi EUR. Kineska Exim banka će kreditirati 85% troškova za obnovu željezničke linije Budimpešta-Beograd.

128 tisuća kineza posjetilo je Mađarsku, a Mađari su osigurali ubrzanu proceduru izdavanja viza.

China Construction Banka će mađarskim aviokompanijama Hungarian Airline i Wizz Air, posuditi 1.4 milijarde dolara za kupovinu 11 Airbus 320 zrakoplova.

Huawei Technologies Co. će osigurati 300,000 dolara za sveučilište Szechenyi Istvan u Gyoru za otvaranje telekomunikacijskog laboratorija - Huawei Akademije, koja će promovirati razvoj telekomunikacijske naobrazbe i industrije u Mađarskoj.

Također, Huawei, koji već ima logistički centar u Mađarskoj najavljuje otvaranje distribucijskog centra koji će zaposliti tri tisuće ljudi i izvoziti proizvode u vrijednosti 1,2 milijarde dolara. Očekuje se da će mađarski distribucijski centar postati drugi najveći Huawei centar na svijetu uz ukupan prihod od 3 milijarde dolara.

Nadalje, postignut je sporazum o zajedničkom ulaganju 3,6 milijarde dolara u kinesko-mađarsku proizvodnju solarnih panela te razvoj zračnog, riječnog i željezničkog prijevoza.

U Srbiji, Kina je već je dovršila izgradnju 224,5 milijuna eura vrijednog mosta Mihajlo Pupin. Kinezi obnavljaju autoceste, grade još jedan most pokraj Beograda (405 milijuna eura) te obnavljaju elektranu Kostolac (525 milijuna eura).

Odlučeno je će željeznica od luke Pirej voditi kroz Makedoniju, Srbiju i Mađarsku. Primijetili ste da mala zemlja za veliki odmor nije na ruti.

Makedonija, Crna Gora i Albanija žele surađivati sa Kinom na području prometne infrastrukture i energije. Makedonija od Exim Banke dobila 574 milijuna eura zajma za završetak autocesta.

Češka je privukla sveukupno 1,6 milijardi eura kineskih investicija. Kineski predsjednik je obećao da će pokrenuti projekt izgradnje kanala Dunav-Odra-Elba koji će povezati rumunjsku Konstantu i Hamburg. Zajedničkim snagama Kine i Češke već se prikuplja 1 milijardu eura za prvu fazu projekta.

Je li sve crno za Hrvatsku? Mario Rendulić iz Kinesko-jugoistočnoeuropske poslovne asocijacije (CSEBA), koji se već niz godina bori za dovođenje krupnih kineskih državnih kompanija, kaže da nije. Za razliku od prošle Vlade, ističe M. Rendulić, danas postoji veliki interes za suradnju i projekte u Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu poljoprivrede te u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture. Asocijacija nastavlja rad na zbližavanju Hrvatske i Kine, a uskoro namjerava prezentirati Hrvatsku na Međunarodnom investicijskom i građevinskom forumu u Makau.

Hrvatska je za Kinu još uvijek zanimljiva, ali zbog izuzetno brzog angažmana susjednih zemalja, ona više nikad neće imati onu stratešku težinu koju je nekoć imala. Stručnjaka i gospodarstvenika koji se bave kineskom politikom i gospodarstvom je malo, dok sveučilišta i instituti u Hrvatskoj uopće nisu zainteresirani za otvaranje kineskih i azijskih istraživačkih centara i kolegija.

Na karti kineskih investicija i suradnje, Hrvatska je teoretska i praktična ništica.

Nastavak na SEEbiz.eu...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta SEEbiz.eu. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta SEEbiz.eu. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.