Izvor: Ekologija.rs, 27.Mar.2015, 08:52 (ažurirano 02.Apr.2020.)
JUDAIZAM I ŽIVOTNA SREDINA
Judaizam, kao začetak monoteizma, ali i korijen hrišćanske religije, ima značajnu ulogu u formiranju civilizacijskog odnosa čovjeka i životne sredine. Veoma važna razlika između hrišćanstva i judaizma jeste u tome što Jevreji smatraju da će novi Mesija donijeti pravdu na ovaj svijet, dok hrišćani vjeruju u „onostranu“ pravdu – raj. Ovo vjerovanje može predstavljati značajnu razliku kada je u pitanju odnos prema životnoj sredini, jer ako judaizam propovjeda da će raj biti na >> Pročitaj celu vest na sajtu Ekologija.rs << zemlji, onda je i sasvim jasno da su oni zaduženi da čuvaju zemlju i da je pripremaju za konačni dolazak svog mesije. Druga bitna odlika Jevreja koja ima uticaj na njihov odnos prema životnoj sredini jest primarnost djelovanja i ponašanja iz kojih sljeduje vjerovanje, dok hrišćani smatraju da je vjerovanje na prvom mjestu, a da iz vjere proizlaze djela.
Jevrejska tradicija govori o Božijem svijetu i da ljudi ne posjeduju taj svijet, već samo iznajmljuju od Boga, o čemu piše i rabin Danijel Svarc (Daniel Swartz): „Shvatiti ozbiljno predstavu da mi samo iznajmljujemo planetu od Boga znači slijediti određene smjernice koje nam ukazuju na to kako treba da se ponašamo. Onaj koji iznajmljuje, a to je u ovom slučaju čovjek, može da koristi bilo koji dio posjeda, ali se mora postarati da bilo kada u vrijeme zajma ili naposlijetku, kad istekne zajam, posjed vrijedi makar onoliko koliko je vrijedio na početku zajma.“
Takođe, u jevrejskoj tradiciji jeste i Subotnja godina: „Šest godina zasijavaj njivu svoju, i šest godina reži vinograd svoj i sabiraj rod. A sedma godina neka bude subota za odmor zemlji, subota Gospodnja, nemoj sijati u polju svom ni rezati vinograda svoga.“ (Lev. 25:34) Po Majmonidu (najznačanjiji jevrejski filosof srednjeg vijeka), jedan od ciljeva prestanka svih poljoprivrednih aktivnosti jeste i to da se zemlja obnovi i sačuva.
U Talmudu se ističe (Shabbat 151b) da Bog posebno nagrađuje one koji imaju samilosti i brinu o svim stvorenjima, pri čemu se naglašava da se takvo ponašanje od Jevreja ne zahtjeva da bi dobili nagradu, već radi moralnog djelovanja. Još jedan izvod iz Talmuda u kome se spominje odnos sa prirodom je i sljedeći: „Svako ko je milosrdan prema svim Božijim stvorenjima potomak je našeg praoca Avrama.“ (Bezoh 32b)
Autor: Miloš Gašić
.jpg)
