Vlasnici izbegavaju Ministarstvo rada i socijalne politike i svoje objekte registruju kao ugostiteljske ili turističke u Agenciji za privredne registre ili Ministarstvu ekonomije
Ministarstvo rada i socijalne politike zatvorilo je privatni starački dom „Horizonti” u selu Rakovica u podnožju Avale iz koga je 11. avgusta nestala Mirjana Zima (63) koja do danas nije pronađena, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << a protiv vlasnika doma Ljubiše Lazarevića i zaposlenih u ovoj ustanovi koja je sedam godina radila bez dozvole biće podnete prekršajna i krivična prijava. Ovaj nelegalni starački dom dobio je trajnu zabranu rada i naredbu da otpusti sve svoje korisnike, a uvidom u njihove dosijee inspektori Ministarstva rada i socijalne politike došli su do zaključka da nijedna osoba nije bila pod starateljskom zaštitom, iako se radi o veoma starim i dementnim osobama, a postoje indicije da je Mirjana Zima bila zlostavljana od strane drugog korisnika doma.
Prema rečima Nene Darmanović, inspektorke u Ministarstvu rada i socijalne politike, i u ovom slučaju važi metafora o vrhu ledenog brega, s obzirom na to da je samo u toku protekle godine zatvoreno 25 ilegalnih domova za stare osobe, čiji osnivači nikada nisu podneli zahtev za osnivanje, a broj neprijavljenih staračkih ustanova izmiče svim statistikama i pretpostavkama.
– Mi za njihovo postojanje saznajemo putem reklama, lifleta i malih oglasa u kojima oni nude svoje usluge ili na drastičniji način – kada u javnost dospe priča o drastičnom kršenju ljudskih prava njihovih korisnika. Budući da Ministarstvo rada i socijalne politike ima veoma stroge kriterijume za otvaranje privatnih domova za stare, njihovi vlasnici trče administrativni maraton kroz propise i snalaze se tako što dom registruju u Agenciji za privredne registre kao ustanovu za smeštaj i boravak, kao što je to uradio i vlasnik doma „Horizonti”. Ili ga registruju kod Ministarstva ekonomije kao ustanovu koja se bavi turističkom ili ugostiteljskom delatnošću. Primera radi, od ukupnog broja domova zatvorenih u prošloj godini, trećina njih su bili registrovani kao pansioni koji pružaju usluge dnevnog boravka – objašnjava Nena Darmanović.
Mesečna „članarina” za mesto u državnom domu iznosi od 20.000 do 40.000 dinara. Smeštaj starih osoba u privatnim domovima mesečno košta od 300 do 500 evra, u zavisnosti od lokacije i vrste usluge koja im se nudi u ovoj ustanovi.
– Postoji pravilnik koji striktno propisuje uslove rada i broj zaposlenih u domu za stare – primera radi, ako dom ima do 50 korisnika, mora zaposliti jednog socijalnog radnika, jednu negovateljicu, jednu kuvaricu, jednog radnika u kuhinji i jednog administrativnog radnika jer je u pitanju 24-časovna nega o korisnicima ove ustanove. Međutim, ono što se u praksi često dešava jeste da vlasnici ovih domova rentiraju neku porodičnu kuću koja nema osnovne uslove za smeštaj i negu starih osoba i zaposle nekoliko medicinskih sestara i negovateljica, a to je nedovoljno za kvalitetnu stručnu brigu o starima. Nadzor nad stručnim radom privatnih domova vrši Republički zavod za socijalnu zaštitu kojima smo mi dostavili spisak registrovanih privatnih domova za stare i oni odlaze u redovne kontrole ovih domova – objašnjava naša sagovornica.
Nena Darmanović ističe da je jedna od osnovnih razlika između privatnih i državnih domova u tome što je prilikom smeštaja osobe u državnu ustanovu neophodna njena saglasnost, dok u privatnim domovima saglasnost daje ona osoba koja smešta staru osobu.
– Prilikom smeštaja u državni dom uvek je neophodna izjava volje onoga ko se smešta u dom, osim ako se ta osoba ne nalazi pod starateljstvom, odnosno nije u stanju da odlučuju o svojim postupcima. Na žalost, veoma su česte zloupotrebe od strane srodnika, komšija i poznanika koji sa starim osobama sklapaju ugovore o doživotnom izdržavanju i nakon toga ih smeštaju u dom, a bilo je slučajeva i da stručnjaci centara za socijalni rad i vlasnici ilegalnih domova sklapaju ove ugovore sa starima. Zaposleni u jednoj medicinskoj ustanovi, koji su po prirodi svog posla u kontaktu sa starim osobama, sklapali su sa njima ovu vrstu ugovora koja im je omogućavala da preuzmu stan osobe koja se smešta u dom i otvarali su privatne domove, kako bi lako došli do imovine ovih osoba – naglašava inspektorka Ministarstva rada i socijalne politike, koja dodaje da je u državnim ustanovama stroža kontrola i ove zloupotrebe nisu toliko česte, dok je kod privatnika manevarski prostor za zloupotrebe neuporedivo veći, jer se „preskače” Centar za socijalni rad, a osobe koje se smeštaju u dom ne pitaju se za saglasnost.
Katarina Đorđević
-----------------------------------------------------------
U državnim domovima oko 7.000, u privatnim 1.019 mesta
U Srbiji postoji 41 ustanova socijalne zaštite koja pruža smeštaj starim osobama – to su gerontološki centri, domovi za smeštaj penzionera i starih osoba i domska odeljenja pri centrima za socijalni rad i u njima je smešteno oko 7.000 starih osoba, od kojih se 1.200 nalazi u Beogradu. Budući da se na mesto u domu čeka veoma dugo, i da slobodnih mesta uglavnom ima u domovima u unutrašnjosti Srbije, mnogi preduzetnici su došli na ideju da uzmu u zakup velike porodične kuće i u njima otvore privatne domove za stare – samo u toku ove godine podneto je deset zahteva za otvaranje staračkih domova.
Prema evidenciji Ministarstva rada i socijalne politike u našoj zemlji registrovana su 44 privatna doma za stare osobe, od kojih se 37 nalazi u centralnoj Srbiji, a sedam u Vojvodini. Ukupni smeštajni kapacitet svih privatnih domova je 1.019 osoba.
objavljeno: 18/08/2010
Policija i porodica i dalje tragaju za Mirjanom Zimom (63), koja je pre sedam dana nestala iz privatnog staračkog doma „Horizonti"
Za to vreme Ljubiša Lazarević, vlasnik doma, koji je pre dva dana zatvorila inspekcija Ministarstva rada i socijalne politike, prikuplja peticiju rodbine stanara kako bi ipak nastavio sa radom. A zaposleni u domu,...