Iako je postao predsednik SO Despotovac, Miloš Vesić nije ostavio posao u rudniku, jer kaže da želi da radi sa rudarima kako bi znao koji problemi muče običnog čoveka
Resavica – Teže mi je da radim sa odbornicima, nego s rudarima, jer su rudari uvek realno nezadovoljni i iskreno iznose svoje probleme, a na sednicama Skupštine opštine Despotovac ima dosta provokacija,... >> Pročitaj celu vest na originalnom sajtu << ... na koje treba znati odgovoriti na pravi način – navodi za „Politiku" Miloš Vesić (41) iz Resavice, poslovođa jame „Ravna reka”, koji je izabran i za predsednika SO Despotovac.
Možda to što je on iz jame prihvatio fotelju i nije prava vest, jer bi bolja bila da je neko iz fotelje otišao u rudare, ali svakako jeste neobično to što Miloš praktično nije zaseo u fotelju, već je nastavio da radi svoj posao u Rudniku mrkog uglja „Rembas” u Resavici. Takođe, kada je trebalo da bira koju će platu primati, Miloš se odlučio da zadrži dosadašnju, koja je za 10.000 dinara manja od predsedničke. Jedino je prihvatio funkcionerski dodatak.
– Zašto ne koristiš gužvu dok možeš, mnogi su me pitali, a ja sam svima odgovorio da u politiku nisam ušao iz ličnih interesa. I dalje svakog dana silazim u jamu sa rudarima, a u opštinu odlazim jednom nedeljno da se informišem o događanjima i vidim na koji način mogu da pomognem nekom sugrađaninu koji mi je zatražio pomoć. Želim da radim s rudarima i znam šta muči običnog čoveka, a moja poslovna filozofija je da im pomognem da sa što manje znoja zarade što veće plate – kaže Miloš za naš list i dodaje da mu nije bilo svejedno kada je vodio prvu sednicu, ali da je bio spreman na pokušaj miniranja od strane opozicije, jer je dobro proučio Statut.
On je po završetku srednje rudarske škole 1988. godine postao palilac mina u Senjskom rudniku. Bio je to težak i veoma odgovoran posao, jer je u to vreme u smeni radilo po sto rudara i miniralo se na sve strane i to na dubini od 300 metara. Za smenu se trošilo po 100 kilograma eksploziva.
– Prvi put sam u službi napredovao 1990. godine kada sam postao brigadir na takozvanom širokom čelu, potom sam postao nadzornik provetravanja, a onda i nadzornik smene i bio odgovoran za kompletno ljudstvo koje se nalazi u jami. Godine 1995. postao sam poslovođa vetrenja u jami „Pasuljanske livade”, a četiri godine kasnije dostigao sam vrhunac u karijeri rudarskog tehničara, jer sam postavljen za glavnog poslovođu jame – navodi još Miloš.
Kada je izabran za predsednika SO Despotovac rukovodstvo „Rembasa” uplašilo se, jer je znalo da teško može da nađe adekvatnu zamenu za ovako ambicioznog i odgovornog čoveka, ali im je svima laknulo kada Miloš nije napustio svoj posao.
– Iako sada radi dva posla, pouzdano znam da će u oba dati maksimum i ništa neće prepustiti slučaju, jer je takav radnik – ocenio je za „Politiku” Đorđe Gugleta, upravnik jame Rudnika „Rembas”.
Zorica Gligorijević
[objavljeno: 08/03/2010]