Bogatstvo od 10  

Jagoda  Kljaić * * * B O G A T S T V O   O D   D E S E T - -             Sretna li sam što ništa ne znam raditi. Kao da imam dvije lijeve ruke. A nemam, sretnica sam s obje ruke i svih deset prstiju. Od kojih samo ja imam korist. Zato što se u praksi uglavnom pridržavam učenja: Bog nam je dao deset prstiju s kojima sve možemo napraviti. Mislio je, naravno, samo na ono što je nužno za život. Nije izgleda ni On mogao predvidjeti dokle će se rasprostrti paleta i dijapazon ljudskih nepotrebnih potreba. Najprije, samo sa prstima mogu za sebe stvoriti hranu. Čak i bez alata, da samo s nekom klipicom malo raskopam odmrznutu zemlju i u nju umetnem zrnce, bit će ploda. Rukama ga je lako pripremiti u ukusan objed, juhu glasno posrkati, a krumpir, mrkvu, grašak i mahune mogu jesti i prstima. Slično je i sa mesom. Za pile, zeca, puricu, komad prasenceta ili ovčetine nije potrebno više od deset prstiju. Kao ni za soma, štuku, cipla, oradu ili srdelice. Ni za jednu vrstu salate, od zelene do kiseloga kupusa. To je jedan oblik sreće mojih deset prstiju. Drugi je što mogu, bez ikakvih problema, u hladnoj rijeci, mutnoj močvari, mlakom moru ili bisernom gorskom jezeru, povremeno saprati vanjsku prljavštinu. I krpicu sa sebe, pa bila ona i s etiketom Dolce and Gabana ili šanel – kostim od najfinijega tvida. Kao što su to radili kauboji u Rio Bravu ili potlačeni i porobljeni crnci u Mississipiju. Nitko od njih nije umro od tjelesne nečistoće. Provjereno, redovito pratim stare kaubojce. Volim počešljati frizuru „na juriš“ samo sa prstima. Svaki češalj ili plastična četka oduzimaju kosi djelić života. Nitko živ me u toj teoriji ne može razuvjeriti. I ne sjećam se kad
Dalje

0 0

Dodajte komentar